Psihomotorika kao temelj razvoja mozga
Prošle godine u našem blogu pisali smo o testu psihomotorike i njegovoj ulozi u procjeni sposobnosti za buduće studente dentalne medicine. Taj je tekst otvorio važna pitanja: ako psihomotoriku možemo mjeriti i procjenjivati, možemo li je i svjesno razvijati i kakav učinak ima na mozak?
Suvremena neuroznanost danas na to pitanje daje vrlo jasan odgovor. Pokret i mišljenje nisu odvojeni procesi. Razvoj psihomotorike, odnosno usklađenosti pokreta i mentalnih procesa, ima ključnu ulogu u sazrijevanju mozga, osobito u djetinjstvu ali i kod mladih adolescenata koji se pripremaju za zahtjevna akademska i praktična zanimanja, poput stomatologije.
Psihomotorika podrazumijeva integraciju kognitivnih funkcija (pažnje, planiranja i donošenja odluka) s motoričkim sposobnostima poput preciznosti, koordinacije, brzine i kontrole pokreta. Ona nije samo pitanje „spretnosti“, već način na koji mozak organizira i upravlja tijelom u prostoru.
Radovi neuroznanstvenika Reza Shadmehr pokazuju da mozak ne uči pokrete mehaničkim ponavljanjem. Umjesto toga, on stalno predviđa ishod pokreta i zatim uspoređuje očekivano sa stvarnim rezultatom. Ako se te dvije aktivnosti ne poklope, mozak dobiva informaciju da nešto treba prilagoditi. Upravo ta razlika postaje temelj učenja. Zato je motoričko učenje istovremeno i kognitivno učenje. Nadam se da će vas ova znanja ohrabriti da svi više potičemo djecu da se igraju, da se više penju, da uče plesati, crtati, igrati se u pjesku, oblikovati plastelin, zapravo da što više uče kroz igru.
Psihomotorika nije samo stvar ruku
Važno je naglasiti da psihomotorika ne razvija samo „vješte ruke“. Tijekom psihomotornih aktivnosti aktivno sudjeluju pažnja, koncentracija, planiranje i samokontrola Svaki naš pokret postaje informacija, a svaka pogreška prilika za razvoj. Znamo iz biologije da su sinapse mjesta na kojima neuroni međusobno komuniciraju. Precizni i kontrolirani pokreti, osobito oni koji uključuju finu motoriku, jačaju neuronske veze, stvaraju sinaptičku plastičnost i povezuju motorička, osjetilna i frontalna područja mozga.
Na primjeru pisanja olovkom:
- Plan pokreta. Frontalna i motorička područja stvaraju plan: „Povući liniju ravno, ovom brzinom i pritiskom”
- Izvedba pokreta. Motorički korteks šalje signal mišićima ruke
- Povratna informacija. Somatosenzorički korteks u tjemenom (parijetalnom) režnju vraća informaciju o dodiru, pritisku i položaju prstiju dok vizualni sustav šalje informaciju o tome što vidi.
- Usporedba i korekcija (mali mozak). Mali mozak prima kopiju motoričkog plana (što si htio napraviti) i stvarne osjetilne informacije (što se zapravo dogodilo). Ako postoji razlika šalje korektivne signale natrag motoričkim područjima i ruka se automatski prilagodi (jači/slabiji pritisak, sporiji/brži pokret).
Drugim riječima, pokret doslovno mijenja strukturu i funkciju mozga, što nazivamo neuroplastičnošću ili sposobnošću mozga da se prilagođava iskustvu.Ovi su procesi osobito snažni u adolescenciji. Mozak mladih još je izrazito prilagodljiv, što znači da psihomotorni trening u tom razdoblju može imati dugotrajan učinak. Ranije usvojene motoričke vještine kasnije se lakše nadograđuju jer mozak već ima stabilnu osnovu za kontrolu pokreta. Psihomotorika tako postaje most između tijela i uma i time jedan od najprirodnijih načina poticanja razvoja mozga.
Psihomotorika i stomatologija
U obrazovanju budućih stomatologa često se naglasak stavlja na teorijsko znanje. Iako je ono neizostavno, istraživanja u području dentalne edukacije jasno pokazuju da uspjeh u stomatologiji ne ovisi samo o znanju, već i o psihomotornim sposobnostima.
Radovi autorice Sheeba Khan ističu da su psihomotorne vještine jedan od ključnih čimbenika uspješnog savladavanja praktičnih stomatoloških zadataka. Stomatološki rad odvija se u iznimno malom i osjetljivom prostoru te zahtijeva preciznost, stabilnost ruke, dobru koordinaciju oka i ruke te dugotrajnu koncentraciju. Tijekom svakog zahvata stomatolog mora istodobno pratiti vizualne informacije, procjenjivati pritisak, donositi odluke i prilagođavati pokrete u stvarnom vremenu.
Istraživanja također pokazuju da studenti koji su prije početka studija imali priliku razvijati finu motoriku, prostornu percepciju i koncentraciju pokazuju veću sigurnost i manji stres u praktičnoj nastavi. Upravo zato sve se više govori o potrebi pripreme za stomatološki studij koja započinje još u srednjoškolskom razdoblju.
Od procjene do razvoja
Ako test psihomotorike daje uvid u trenutačne sposobnosti, sljedeći logičan korak jest njihovo svjesno i strukturirano razvijanje. U tom kontekstu, u edukacijskom centru Stimulus razvijene su pripreme iz psihomotorike za buduće studente dentalne medicine. O samoj provjeri posebnih sposobnosti možete pročitati na našem prošlogodišnjem blogu.
Pisali smo o proceduri i postupku ispitivanja snalaženja u prostornim odnosima (testom tipa papir-olovka), izradi modela od žice prema zadanom predlošku te ispitivanju manualne spretnosti na deksterimetru. Programe smo osmislili na temelju iskustva polaznika, stomatologa, dentalnog tehničara i psihologa s ciljem jačanja fine motorike, koordinacije, koncentracije i sigurnosti u izvođenju preciznih zadataka.
Ako želite saznati više o psihomotornim sposobnostima, njihovu razvoju i pripremi za studij dentalne medicine, pozivamo vas da se informirate o programima koje nudimo u centru Stimulus ili da nam se javite s pitanjima. Pravovremena priprema može značiti sigurniji i uspješniji početak studija.